A Prvobitno su iskonske vode stvarale haotičnu masu, primitivnu supu koja je sadržavala kvintesenciju svih stvari. Ova masa bila je toliko gusta i zbijena da je izgledala poput crnog kamena.
Iznad ovog inertnog kosmičkog jajeta uskomešali su se kosmički zraci koji su se neizrecivo kretali iznad nediferenciranih voda poput ultracentrifuge koja se okreće s neizmjernom rotirajućom silom, slomljene na "crnom kamenu" stvarajući jednaku količinu materije i antimaterije. Tako se iskonski haos počeo razdvajati i organizirati:
Bog je razdvojio vazduh i vodu od zemlje i vatre.
Na nebu je svjetlost izlazila iz tame zahvaljujući reonima sunca, dok se na zemlji, iz Nouninog trbuha, pojavio otočić od gline. Lončar-Bog je preoblikovao ovo grubo blato u autentično umjetničko djelo, a zatim sjeo da razmišlja o svom stvaranju. Shvativši da je nesavršena, udahnuo joj je u nosnice Ka-Ba, dušu duše koja će je oživjeti.
Tako je Bog stvorio izvorno biće na njegovu sliku. Bio je i muškarac i žena.
